Jedan od najljepših ribolova na mom jezeru Sabljaci

Postoje ribolovi koje pamtimo po velikim ulovima, ali postoje i oni koji nam ostanu u srcu zbog ljepote ribe, prijateljstva i trenutaka provedenih uz vodu. Upravo takav bio je naš ribolov 12. rujna na jezeru Sabljaci – noć puna druženja, pjesme i dva prekrasna šarana koji su nam uljepšali jutro.

Povratak na moje omiljeno jezero

Jezero Sabljaci za mene oduvijek ima posebno značenje. To je voda na kojoj sam proveo mnogo vremena, doživio brojne ribolovne avanture i stvorio uspomene koje se ne zaboravljaju. Svaki povratak na njegove obale donosi novo uzbuđenje, ali ovaj ribolov bio je poseban na svoj način.

Na jezero smo stigli 12. rujna, prije nego što je pao mrak. Sa mnom je bio Krešo, moj prijatelj iz natjecateljskog ribolova i čovjek koji sudjeluje u projektu Od jezera do mora. Zajedno smo prošli brojne ribolovne trenutke, a ovoga puta cilj nam je bio jednostavan – uživati u ribolovu, prirodi i dobrom društvu.

Odmah po dolasku krenuli smo s pripremama. Postavili smo kamp, raspremili opremu, pripremili štapove i odabrali pozicije na kojima ćemo loviti.

Za prihranu smo koristili Carpinity proizvode, kojima smo pripremili i nahranili naše ribolovne pozicije. Nakon što je sve bilo spremno, zabacili smo štapove i provjerili opremu.

Kada smo završili s pripremama, Krešo i ja pogledali smo naš kamp i bili stvarno zadovoljni. Sve je bilo na svojem mjestu, štapovi su bili u vodi, a pred nama je bila cijela noć ribolova.

Sada je preostalo samo čekati.

Noć puna druženja, pjesme i dobre atmosfere

Kako je padao mrak, odlučili smo iskoristiti večer i malo se podružiti s ostalim ribolovcima na jezeru.

Na Sabljacima se održavalo ribolovno natjecanje, pa je uz vodu bilo nekoliko ekipa. Krešo i ja uzeli smo bazu naših signalizatora kako bismo mogli pratiti eventualne grizeve i udaljili se od kampa u kratku šetnju do ostalih natjecatelja.

Ubrzo se obična šetnja pretvorila u odlično druženje.

Razgovarali smo, šalili se, pjevali i uživali u atmosferi kakvu mogu stvoriti ljudi koje povezuje ista ljubav prema ribolovu. Upravo su takvi trenuci jedan od razloga zbog kojih toliko volim ovaj sport.

Nije uvijek najvažnije koliko ćemo riba uloviti. Nekada su najljepši dijelovi ribolova upravo razgovori s prijateljima, smijeh uz vodu i zajedničko iščekivanje onoga što nam nova noć može donijeti.

Vrijeme je brzo prolazilo, a nakon lijepog druženja odlučili smo se vratiti u kamp i malo odmoriti. Štapovi su bili zabačeni, signalizatori spremni, a mi smo se prepustili odmoru do sljedećeg griza.

Nismo ni slutili kakvo nas jutro očekuje.

5:03 – zvuk signalizatora koji nećemo zaboraviti

Točno u 5:03 ujutro iz sna nas je probudio prekrasan zvuk baze signalizatora!

U samo nekoliko sekundi mirno jutro pretvorilo se u uzbuđenje i adrenalin. Onaj osjećaj kada te iz dubokog sna probudi signalizator teško je opisati nekome tko nije doživio ribolov na ovaj način.

Odmah smo reagirali i krenuli prema štapovima. Srce je počelo brže kucati, umor je potpuno nestao, a sva pažnja bila je usmjerena na ribu koja se nalazila s druge strane najlona.

Nakon izvlačenja, u mraku nas je dočekalo pravo iznenađenje.

Pred nama je bio prekrasan šaran golać, jedan od najljepših primjeraka koje sam u životu ulovio!

Nije se radilo o nekoj ogromnoj ribi. Težio je otprilike pet do šest kilograma, ali njegova ljepota bila je nešto posebno.

Upravo je to ono što ribolov čini nepredvidivim i zanimljivim. Nekada uloviš veliku ribu koju pamtiš po kilogramima, a nekada ribu koja možda nije kapitalac, ali te svojom ljepotom potpuno oduševi.

Ovaj golać bio je upravo takav.

Bili smo presretni. Gledati takvu ribu u ranim jutarnjim satima, nakon noći provedene u dobrom društvu, bio je poseban osjećaj.

Budući da je još bio mrak, odlučili smo pričekati prekrasan izlazak sunca kako bismo zabilježili uspomenu na ovaj ulov. Ribu smo do fotografiranja zadržali na sigurnom, a prve jutarnje zrake sunca pružile su nam savršenu priliku za fotografije.

Takvi trenuci ostaju zauvijek.

Oko osam sati – još jedno prekrasno iznenađenje

Nakon prvog ulova i jutarnjeg uzbuđenja odlučili smo se još malo odmoriti.

Ali jezero Sabljaci očito je za nas imalo još jedno iznenađenje.

Oko osam sati ujutro ponovno nas je probudio zvuk signalizatora!

Još jednom isti osjećaj – uzbuđenje, adrenalin i brzo ustajanje iz kreveta. Novi griz značio je novu priliku za ulov, a ovoga puta na drugoj strani najlona čekao nas je još jedan prekrasan šaran.

Drugi ulov bila je prelijepa ljuska, također teška otprilike pet do šest kilograma.

Još jedna riba koja nas je oduševila izgledom.

U samo nekoliko jutarnjih sati dobili smo dva potpuno različita, ali jednako posebna šarana. Jednog prekrasnog golaća i jednu ljusku, svaki sa svojom posebnom ljepotom.

Naravno, iskoristili smo priliku za fotografiranje kako bismo zabilježili te trenutke i sačuvali uspomenu na jedan od najljepših ribolova na Sabljacima.

Nakon fotografiranja oba šarana vratili smo natrag u jezero.

Gledati ih kako ponovno odlaze u svoju vodu bio je još jedan lijep trenutak ovog ribolova.

Ribolov koji se ne mjeri kilogramima

Kada se danas prisjetim tog 12. rujna, prvo mi na pamet ne padaju kilogrami ni broj ulovljenih riba.

Sjetim se našeg dolaska prije mraka, pripreme kampa, zajedničkog hranjenja pozicija, druženja s ekipama koje su sudjelovale na natjecanju, pjesme i smijeha tijekom noći.

Sjetim se onog posebnog zvuka baze signalizatora u 5:03 ujutro i adrenalina koji nas je u sekundi probudio.

A najviše od svega sjetim se ta dva prekrasna šarana i izlaska sunca na mojem jezeru Sabljaci.

Krešo i ja doživjeli smo ribolov koji ćemo sigurno još dugo prepričavati. Dva ulova od otprilike pet do šest kilograma možda nekome ne zvuče posebno, ali nama su značila puno više.

Jer ribolov nije samo potraga za najvećom ribom. Ribolov je prijateljstvo, zajedništvo, priroda, neizvjesnost i svi oni trenuci zbog kojih se uvijek iznova vraćamo vodi.

Ovaj 12. rujna ostat će mi u sjećanju kao jedan od najljepših ribolova na jezeru Sabljaci. Ne zbog veličine riba, nego zbog njihove ljepote i svega što smo te noći i jutra zajedno doživjeli.

Još jedna nezaboravna avantura, još jedna uspomena i još jedna priča s vode.

Do sljedećeg ribolova – bistro!